Tko je Maida, autorica etikete za našu novu kavu Kavasutra?

Prvo je došlo ime kave, Kavasutra, a onda je krenulo sve ostalo. Ideja je bila predobra da se ne realizira, a idealno vrijeme za jednu takvu ljubavnu kavu je bilo naravno Valentinovo! Tako smo krenuli u stvaranje naše nove kave koja sadrži zrna arabike iz Papua Nove Gvineje i Kine, dvije zemlje za koju većina ljudi nije ni čula da proizvode kavu i to specialty kavu.

Odmah smo znali da za etiketu Kavasutre želimo nešto posebno i kreativno, ilustraciju koja će biti kompatibilna s imenom kave, ali napravljena ukusno i vizualno primamljivo. Kontaktirali smo Maidu koja je spremno prihvatila izazov i ispunila sva naša očekivanja!

Maida Srabović je magistrirala filmsku montažu na Akademiji dramske umjetnosti, a njezina je ljubav prema filmu krenula, po njezinim riječima, s četiri godine kad se zaljubila u Dadu iz Letećih medvjedića. Danas s prijateljima i kolegama drži studio za animaciju i postprodukciju TETRABOT, a u slobodno vrijeme održava popularni food blog o zdravoj prehrani.

Željeli smo vam predstaviti svestranu Maidu, pa smo joj postavili par pitanja.

Je li ti lakše crtati/animirati kad dobiješ konkretne smjernice ili kad ti ostave mašti na volju?

Volim dobiti smjernice jer mi je bitno znati što klijent želi i kako razmišlja. Pri tome ne mislim na konkretne upute tipa “nacrtaj drvo lijevo, stol ispod desno i gore buket od žuta 53 tulipana”. Mislim na upute koje mi kažu koja je poruka iza crteža, ili animacije. Što želimo postići njome? Kome se obraćamo? Naravno da postoje i klijenti koji imaju jako detaljnu viziju onog što žele, i to mi je OK dokle god je njihov razlog mog angažmana da tu njihovu viziju svojim kreativnim doprinosom poboljšam, a ne da sam tu samo zato jer eto, oni sami ne znaju animirati ili crtati.

Na koji si svoj projekt najponosnija i zašto?

Spot Bivša cura benda Lollobrigida koji sam režirala i montirala mi je još jedan od najdražih video projekata. Što se tiče animacije, tu mi je srcu najmiliji projekt za jednu kavu koja nije iz vaše pržionice (Monocycle - Costa Rica), ali moram je spomenuti jer je to prvi 100% animirani projekt koji sam napravila skroz sama! Od ilustracija mi je trenutno najdraža ova koju sam napravila za vašu Kavasutru. Draga mi je zato jer sam s tim motivom izašla iz neke svoje zone komfora i motiva koje inače crtam, a i jako lijepe komentare dobijam od ljudi na nju :)

Kojim se tehnikama koristiš?

Digitalno crtanje, digitalni kolaž, stopanimacija i klasična frame-by-frame animacija koja je najmagičnija stvar u svemiru!

Kako ide tvoj kreativni proces? Odmah sjedneš i crtaš ili ti treba izlet u prirodu, kuhanje ručka i druženje s mačkama da bi mozak u pozadini mirno radio i smišljao?

U idealnim uvjetima kreativni procesi idu točno kao ovo pitanje - ujutro doručak i kavica pa malo skiciranje i brainstormanje uz neki podcast. Onda odlazak na plac i šetnja pa kuhanje ručka uz mačke koje žicaju i neku glazbu. Nakon ručka su skice i ideje sjele na mjesto i može početi njihova realizacija, koja može potrajati i do nekoliko dana, a kod animacije i tjedana.

Ali hrpu puta je to kampanjski rad u zadnji čas jer život nije na pauzi. Rokovi vise za vratom, pehovi i neprilike vrebaju iza ćoška, radiš na nekoliko projekata istovremeno… Ali imam sreće da dobro funkcioniram pod pritiskom. Nekad i sama sebe iznenadim do kakvih rješenja dođem u takvim situacijama! A da sam chill i zen, nema šanse da bi mi ikad pali na pamet. U bliskoj budućnosti se vidim samo u prvom scenariju, jer treba imati i vremena za sebe, za odmor i obnovu.

Imaš li nekog umjetnika koji ti je bio veliki utjecaj ili inspiracija?

Daaa! Scott C., Gris Grimley i Edward Gorey od stranih, a od domaćih Ivana Pipal, Stipan Tadić i Hana Tintor. Ali možda najveća inspiracija od svih dolazi iz uma Tima Burtona - redatelja i odličnog ilustratora! Plus - Zombijana, trenutno najveća crtajuća legenda na Balkanu!

Koji je tvoj osobni moto?

Jako dugo ga nisam imala, i onda sam tek nedavno shvatila da “mogu sve, ali ne moram”. Ful dugo sam mislila da sam neodlučna, a onda mi se upalila ta lampica - nisam neodlučna, samo sam svestrana! U životu bih htjela i crtati, i animirati, i opet imati food blog orijentiran na histaminsku intoleranciju, imala bih i vrt, a radila bih i animirane filmove… Ali ne moram to sad sve, odjednom! (Iako je tome teško odoljeti, pogotovo uz poplavu Instagram profila hiperproduktivnih individualaca. Iskreno, nekad se čovjek uz takve profile osjeća kao najveći fail i dangubica, pogotovo kad se odlučiš baviti animacijom - jer animacija je puž. Ima svoj tempo, i treba u njemu biti strpljiv i zen.)

Kako si se počela baviti animacijom?

Animacijom sam se počela baviti preko svog bivšeg food bloga. Stiliziranje setova za fotkati hranu mi je uvijek bilo prevelika tlaka i najgori dio foodblogerskog posla zato što me nešto takvo uopće ne zanima i ne ide mi dobro. A i nisam sklona tome da za potrebe bloga kupujem posuđe i rekvizite samo zato da osvježim fotke. To jednostavno nije moj đir.

Kako sam po struci filmska montažerka, pričanje priča "slikama u pokretu” mi je dio mog stvaralačkog DNK pa sam tako prvo za blog krenula raditi animirane kolažne GIF-ove od fotografija hrane, a čim sam nabavila grafički tablet sam počela i crtati po tim GIF-ićima. Odmah sam shvatila koliko me crtanje i animiranje vesele i to je bilo to!

Danas sam samozaposlena u TETRABOT-u, studiju za vizualni storytelling u kojem stvaram zajedno sa svojim partnerom Vedranom. Trenutno režiram svoj prvi autorski projekt, kratki animirani hororac Fačuk koji je inspiriran crnom strujom podravske naive i slikama Mije Kovačića.

	Isprobajte našu novu kavu: KAVASUTRA